Laura Van Gilder neće prestati pobjeđivati
Laura Van Gilder neće prestati pobjeđivati
Anonim

Ona je jedna od najuspješnijih biciklistica u povijesti SAD-a. I učinila je to na svoj način.

Laura Van Gilder nije znala u što se upušta kada je prije 30 godina kupila svoj prvi brdski bicikl. Tek što je završila fakultet, radila je u restoranu svoje obitelji i samo se željela osposobiti i možda skupiti nešto novca u dobrotvorne svrhe. Počela se voziti cestama oko svog rodnog grada u Pennsylvaniji. Nekoliko mjeseci kasnije, prijavila se za humanitarnu akciju za istraživanje multiple skleroze u čast svoje majke. Svidjelo joj se. Okušala se u lokalnoj utrci brdskog bicikla i bila je navučena.

Tri desetljeća kasnije, Van Gilder je sada najpobjednička Amerikanka u profesionalnom biciklizmu i dominirala je u raznim disciplinama. “Isprva sam probao sve: ceste, hronometar, stazu, brdski biciklizam”, kaže Van Gilder. “Odradio sam 75 utrka u sezoni i radio puno radno vrijeme u restoranu prvih nekoliko godina svoje karijere.” Godine 2000. Van Gilder je osvojila američko prvenstvo u kriterijima za žene, a tijekom svojih četrdesetih godina bila je prvoplasirana žena na svjetskom poretku u ciklokrosu Union Cycliste Internationale (UCI). Sve u svemu, Van Gilder u svom imenu ima više od 350 pobjeda.

Većinu svog vremena kao biciklistica, Van Gilder se utrkivala kao neovisna, odbijajući više ponuda za pridruživanje profesionalnim timovima visokog profila – i plaću, logističku podršku i obuku koja dolazi s njima. Van Gilder kaže da je bilo logičnije da se sama uhvati u koštac s pelotonom. Voljela je imati potpunu kontrolu nad svojim rasporedom treninga i utrka i misli da joj je to pomoglo da izbjegne izgaranje. “Pridružila sam se velikom timu tijekom jedne sezone i bila sam tako nesretna,” kaže ona. “Ali to me natjeralo da shvatim da jednostavno volim voziti bicikl. Razdoblje. Nisam želio da se to osjeća kao posao, a to je ono što se osjećalo u utrci za veliki tim.”

No, 2009. Van Gilder je pronašao Mellow Mushroom Cycling, tim sa sjedištem u Atlanti za koji kaže da joj i dalje daje autonomiju za kojom žudi, a istovremeno joj pruža određenu logističku podršku. Privuklo ju je druženje grupe, za koje kaže da se više osjeća kao velika obitelj nego kao trkaći tim. Van Gilder je također otkrio ciklokros te iste godine i odmah postao moćnik u niche disciplini. Sada svoju godinu dijeli na kriterijske utrke u proljeće i ljeto te utrke ciklokrosa u jesen i zimu. Za razliku od mnogih profesionalnih biciklista, za Van Gildera nema izvan sezone. Ipak, kaže da se ta dva stila nadopunjuju i da se hrane jedan drugom. Ciklokros zahtijeva od biciklista da se utrkuju u krugovima na kratkim zemljanim stazama punim blata, brdima, singletracku i stepenicama, dok se prema kriterijima kreću oko cestovnih staza zatvorenih za promet. "Obojica su kratki i eksplozivni", kaže Van Gilder. “Utrkuješ se sat vremena, jako teško, u obje discipline. Obično dolazim u proljetnu sezonu cesta prilično umoran, ali oboje volim toliko da ne mogu odabrati samo jedan.”

"Ne gledam na sebe kao na pedesetogodišnjaka", kaže ona. “Mentalno, na startnoj liniji sam vrlo isti kao 17-godišnjak uz kojeg se utrkujem.”

Van Gilder također ima neortodoksan pristup svom treningu: ona nema trenera i čak ne slijedi postavljeni plan. Ne ide u teretanu, ne trči i ne trenira. Ona jednostavno vozi svoj bicikl. “Ne koristim mjerač otkucaja srca ili mjerač snage, ne radim intervale,” kaže Van Gilder. “Jašem otprilike pet puta tjedno i pustim da teren i partneri u jahanju diktiraju napor. I onda se utrkujem svaki vikend.”

Taj nedostatak strukture netipičan je za profesionalne bicikliste, koji općenito slijede strogi režim treninga. No, Van Gilder kaže da joj to pomaže da bicikliranje ostane ugodno. Otkrila je da kada je sretna, pobjeđuje. I nakon gotovo tri desetljeća profesionalnog trkanja, njezin pristup još uvijek funkcionira. Sa 55 godina, Van Gilder dominira i u ciklokrosu i na kriteriju: osvojila je uzastopna državna prvenstva u ciklokrosu 2017. i 2018. i Svjetsko prvenstvo u ciklokrosu Masters u svojoj dobnoj skupini prošle godine. Također je još uvijek konkurentna na polju profesionalaca upola mlađih u svibnju, zauzela je drugo mjesto iza 20-godišnje Colleen Gulick, bivše nacionalne prvakinje u biciklistima na stazi i jednokratne sveukupne pobjednice US Criterium Series. "Ne gledam na sebe kao na pedesetogodišnjaka", kaže ona. “Mentalno, na startnoj liniji sam vrlo isti kao 17-godišnjak uz kojeg se trčim i želim postići istu stvar kao i ta osoba.”

Iako je Van Gilder svjesna svojih granica - dodala je više odmora u svoj trening i može reći da se ne oporavlja tako brzo kao prije - ne planira usporiti u skorije vrijeme. Ona se utrkiva svaki vikend, a ako sve bude u redu, veseli se što će ove godine ponovno nastupiti na Svjetskom prvenstvu u ciklokrosu. Sljedeća godina vjerojatno će donijeti još istih. “Zimi, kada je mrak i hladno, a treniram sam, pitam se je li vrijeme da pronađem nešto drugo”, kaže Van Gilder. “Ali onda se proljeće kotrlja, i ja ga opet volim. To je tako velik dio mog života, ne znam kako bih ga zamijenio. Ne mogu zamisliti dan kada negdje ne pedaliram bicikl.”

Preporučeni: